Bosansko/Bošnjačko Narodno vijeće 9. januar ne priznaje niti će ga ikada priznati kao praznik. Taj datum za nas nije nikakav „dan entiteta“, već Dan sramote, Dan nepravde i Dan tuge za hiljadama nevinih žrtava genocida, ratnih zločina, progona i etničkog čišćenja počinjenih u ime politike koja je taj datum i proizvela.

 

Vjerovatno se poneki I stide koji 9. januar slave. Neka, I treba da se stide zbog krvi, suza, masovnih grobnica, silovanih žena, ubijene djece i razorenih gradova. Taj datum nije rođendan, već pečat jedne zločinačke ideologije. On nije izraz slobode, već podsjetnik na nasilje i nepravdu.

 

Međutim, krajnje je vrijeme da se kaže istina i o drugoj strani problema:
ovom narodu i ovoj zemlji više ne pomažu isprazna saopćenja i ritualne osude bošnjačkih zvaničnika, koje se svake godine ponavljaju, a nikada ne proizvode nikakav rezultat.

 

Bosna i Hercegovina je danas potpuno okupirana država – institucionalno, politički i ekonomski. Okupirane su institucije na svim nivoima: državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom. Smiješno i jadno djeluju pozivi tzv. Tužilaštvu BiH da „reaguje“, kada je i to tužilaštvo dio istog okupiranog sistema, kao i sudstvo, policijske agencije i poreske institucije. Dovoljno je da pogledate imena na vratima bilo koje kancelarije u toj i drugim okupiranim institucijama i sve će biti jasno kao dan!

 

Bošnjaci, odnosno svi Bosanci, prepušteni su sami sebi – bez stvarnog liderstva, bez zaštite, bez ekonomskog napretka i bez jasne vizije budućnosti. Inspekcije, zaposjednute uprave za indirektno oporezivanje, policije, tužilaštva i sudovi postali su instrumenti razgradnje Bosne i Hercegovine, a ne njene odbrane.

 

Mediji u oba entiteta služe istoj politici: bezidejni, nekritični, prodani stranačkim interesima i interesima susjednih država. Umjesto da budu korektiv vlasti, oni su megafoni sistema koji ponižava vlastite građane.

 

Dosta je bilo i progona branitelja Bosne i Hercegovine i njihovog izjednačavanja s agresorima. Dosta je sudskih presuda u kojima se žrtve kažnjavaju za riječi, intervjue ili simboličan otpor, dok ratni zločinci koji su klali stotine i hiljade slobodno šetaju. Dosta je toga da se bivši snajperisti koji su ubijali žene i djecu po sarajevskim ulicama danas smiju žrtvama, zaštićeni kao bijeli medvjedi od tzv „BiH pravne države“.

 

Dosta je otimanja imovine, uništavanja privrede i poreznih nameta kojima se finansiraju ubice Bosne i Hercegovine. Dosta je ubijanja naših roditelja i penzionera, koji nakon cijelog života rada preživljavaju sa par stotina maraka mjesečno.

Dosta je više!

 

Ovom narodu je hitno potrebno novo, hrabro i jasno vođstvo koje će bez kalkulacija stati u odbranu zajedničkog života, dostojanstva, pravde i stvarnog prosperiteta, ali i dobrosusjedskih odnosa zasnovanih na istini, a ne na laži i ucjenama.

 

U konačnici, i Bošnjaci/Bosanci moraju se jasno odrediti prema vlastitoj budućnosti:
s kim, kako i u kakvoj zemlji žele živjeti – bila ona fildžan-država ili nešto drugo. Odluke se više ne mogu odlagati.

 

A vama, bošnjačkim/bosanskim stranačkim liderima, ministrima i funkcionerima, hodžama i raznim ideolozima, poručujemo jasno: prestanite nas „braniti“ saopćenjima i izjavama.

Ako ne možete, ne smijete ili nećete otvoreno stati u odbranu časti, dostojanstva i istine – onda zauvijek šutite!

 

Jer, kako je davno rečeno:

„Bolje grob nego rob.“
A robovi više nećemo biti.

 

 

Predsjedništvo Bosanskog/Bošnjačkog Narodnog vijeća